Postindustrijski gradovi, društvena transformacija i multidisciplinarno istraživanje i poučavanje

Ivan Koprić

Izraz „postindustrijski“ prvi je obradio američki sociolog Daniel Bell u knjizi Nadolazak postindustrijskog društva objavljenoj 1973. Postindustrijalizam znači prijelaz od proizvodnje dobara prema pružanju usluga, kontinuiranu zamjenu klasičnih (blue-collar) radnika neproizvodnim, uredskim (white-collar) zaposlenicima, izraženijom etičkom brigom za zaštitu okoliša i kvalitetu urbanog života, promjenu od modernih na postmoderne vrijednosti (postmaterijalizam, raznolikost, sudjelovanje, rodna ravnopravnost itd.), snaženje novih istraživačkih interesa i sveučilišnih disciplina, uključujući umjetnu inteligenciju, održive, pametne i zelene gradove, postmodernu kulturu i umjetnost, participativno gradsko upravljanje, raznolikost i rodne studije, informacijsku znanost, studije okoliša, oblikovanje modernih institucija javnog upravljanja i slično. Postindustrijska je tranzicija omogućila nove znanstvene revolucije i tehnološke inovacije u prirodnim i tehničkim znanostima, medicini, pravu i društvenim znanostima. Uvelike je utjecala i na raznolikost primijenjenih znanosti.  

Na samom početku postindustrijskog procesa takva je sveobuhvatna transformacija postindustrijskih gradova nametnula oštru prilagodbu znanstvenih istraživanja i visokoškolskog poučavanja sveučilištima koja su djelovala u postindustrijskom kontekstu. Cjelokupno djelovanje tih sveučilišta treba prihvatiti interdisciplinarnost i multidisciplinarnost, tj. ona moraju kombinirati različite pristupe i doprinose da bi mogla odgovoriti na izazove u vezi s kompleksnim konceptima kao što su zeleni i pametni grad, održiva, kohezivna i na znanju utemeljena gradska zajednica, kvaliteta gradskog života, umjetnost zajednice i kulturni razvoj, dijeljenje moći i sudioničko javno upravljanje, dobro upravljanje gradom, upravljanje raznolikošću itd.  

Urbana regeneracija, gradska poljoprivreda, vertikalni vrtovi, gradski parkovi i zelenila, sport i rekreacija, kućni ljubimci, integrirani gradski prijevoz, gradnja koja poštuje prirodu, smanjenje zagađenja zraka, redukcija buke, zaštita okoliša, proizvodnja zdrave hrane, vizualni urbanistički i graditeljski okoliš, kokreacija kulture, umjetnost zajednice, gradska sigurnost, organizacija podataka o gradu i gradskim službama, virtualna i proširena realnost te njihova upotreba u različite svrhe samo su neke teme i ključne riječi koje se koriste u prevođenju složenih postindustrijskih koncepata i načela u stvarnost akademskih aktivnosti, od istraživanja preko transfera znanja do različitih oblika nastave.  

Uza sve to, promjenama su zahvaćene metode poučavanja i učenja, s usredotočenjem na učenje u praksi, rješavanje stvarnih životnih slučajeva, klinički pristup, razmjenu znanja i vještina s ekspertima koji nisu zaposlenici sveučilišta itd.  

Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe u važnom je dokumentu Europska povelja o gradovima II: Manifest za novu urbanost, prihvaćenom 2008., prezentirao obnovljenu viziju modernih europskih gradova odgovarajući tako na razvoj do kojeg je došlo nakon prihvaćanja prve Europske povelje o gradovima 1992. U Manifestu iz 2008. Kongres spominje deindustrijalizaciju kao jednu od najvažnijih osnova društvenih, ekonomskih i urbanih promjena koje trebaju biti uzete u obzir u okviru nove europske urbane politike. Kongres vidi gradove kao „idealno okruženje za ekonomiju baziranu na znanju koja je budućnost ekonomskog rasta Europe“. Gotovo da nema ni potrebe objašnjavati ulogu sveučilišta u tom tipu ekonomije.  

Europska unija igra aktivnu ulogu u postindustrijskoj urbanoj tranziciji i obnovi, stavljajući velik naglasak u svojim inicijativama na europske gradove te dajući prioritet u financiranju iz svojih fondova temama kao što su digitalna i energetska tranzicija, kružna ekonomija, kvaliteta zraka i klimatske prilagodbe, urbana mobilnost i pristupačnost, održivo korištenje zemljišta i rješenja utemeljena na prirodi, siromaštvo u gradovima, socijalno stanovanje, uključivanje migranata i izbjeglica i dr. U bavljenju tim temama znanja koja daju sveučilišta ne samo da su dobrodošla nego su i nužna.  

Mnoga su europska sveučilišta već prepoznala regeneraciju europskih postindustrijskih gradova i, još općenitije, postindustrijski kontekst kao ključan dio istraživačkog i studijskog okruženja, barem donekle. Za osam sveučilišta koja stvaraju novo Europsko sveučilište postindustrijskih gradova (UNIC) sudjelovanje u oblikovanju ekonomije bazirane na znanju, traženje inovativnih odgovora za rješavanje pitanja povezanih s novom europskom urbanošću i snažna potpora urbanom razvoju na načelima održivih, pametnih, digitalnih i zelenih gradova nisu tek obični zadaci. Za njih je to povijesna prilika da utemelje model suradnje u poučavanju, istraživanju i zajedničkoj pripremi studijskih programa u svim znanstvenim područjima, uključujući prirodne, tehničke, društvene i primijenjene znanosti, ali i umjetnost i kulturu. Akademska suradnja osam sveučilišta ići će ruku pod ruku s rješavanjem realnih gradskih problema i nuditi inovativne odgovore na gradske razvojne potrebe. Takav kompleksan pothvat uspostave suradnje među sveučilištima te suradnje sveučilišta s gradovima u kojima djeluju dovest će do sinergije nužne za nadilaženje granica pojedinačnih gradova i zemalja te omogućiti istinski europski prijenos znanja.  

Opći rezultat bit će nov model zasnovan na sveobuhvatnom sveučilišnom odgovoru na izazove europskih postindustrijskih gradova usklađen s očekivanjima europskih građana. Sudjelovanjem u kreiranju takva novog modela svi naši sveučilišni odjeli, fakulteti i akademije, od onih koji se bave elektrotehnikom i građevinarstvom preko oni koji se bave arhitekturom i poljoprivredom do onih kojima su u fokusu medicina i humanističke znanosti bit će sposobni učiniti važne iskorake u stvaranju bolje budućnosti.