Inicijativa Europska sveučilišta

Sveučilišni sektor prekretnica je transformacije, u kojoj mnogi čimbenici potiču potrebu za širim suradničkim pristupima, primjerice globalizacija, klimatske promjene, digitalizacija koja se brzo razvija, različita očekivanja tržišta rada, ekonomski i društveni pritisci i nedavna pandemija. Inicijativa Europska sveučilišta nudi sredstvo za uspostavljanje većih strateških i transnacionalnih suradnji putem stvaranja mreža koje uključuju sveučilišta iz nekoliko europskih zemalja. Do danas je 215 sveučilišta članova EUA-a dijelom 41 saveza koji su odabrani u dva pilot poziva, a još ih je koji žele sudjelovati.

Ambicije tih saveza su velike, a Europska komisija (EK) stavlja ih na sam vrh programa transformacije sveučilišta.

U radu pod nazivom „Evolving models of university governance - The governance models of the European University Alliances” [Modeli upravljanja sveučilištem u razvoju – Modeli upravljanja europskim sveučilišnim savezima] analiziraju se izazovi koji proizlaze iz kompleksnosti inicijative Europska sveučilišta (EUI) koji su prisutni u više sustava visokog obrazovanja, te velike ambicije inicijative. UNIC je jedna od tri studije slučaja koje su bile pobliže razmatrane i predstavljene kao primjer uklapanja upravljanja u partnerske institucije, što je bilo jedan od prepoznatih čimbenika uspjeha.

Kao drugi ključni čimbenici uspjeha prepoznati su prihvaćanje na strani vodstva sveučilišta i sveučilišne zajednice kao i potpuno razumijevanje razlika između nacionalnih okvira.

EUI se suočava s višestrukim izazovima koji zahtijevaju složene pristupe upravljanju: spajanje ciljeva proizlazi iz širokog programa koji je privlačan sveučilištima ali podcjenjuje snagu nacionalnih struktura financiranja i institucionalnih kultura. Enora Bennetot Pruvot i Thomas Estermann iz EUA-a primjećuju u jednom povezanom članku da je „prioritet osigurati da savezi ostanu usredotočeni na suradnju i da se ne preopterete višestrukim ciljevima“.

Još jedan izazov s kojim se suočava EUI je ugrađena tranzicija s kratkoročnog upravljanja projektima prema održivijoj suradnji uz prevladavanje zakonskih prepreka, uključujući, povremeno, osnivanje novih pravnih subjekata.

Naposljetku, složeni zadatak uspostavljanja Europskog sveučilišta zahtijeva dodatne resurse a istovremeno naglašava razlike između nacionalnih modela financiranja. Sustavna neravnoteža mogla bi prisiliti sveučilišta da razmotre srednjoročne financijske kompromise, a autori zaključuju da je „potrebno posvetiti odgovarajuću pozornost toj neizvjesnosti oko pristupa financijskim sredstvima i iznosa financijskog poticaja kad se razmatra održivost saveza.“